Andrea Bassi
KERAMIKA
Rođena je 1962. godine u Rijeci. Diplomirala je slikarstvo 1985.
godine na alu u Zagrebu u klasi profesora Vasilija J. Jordana. Specijalizirala
je ikonopis na Fakultetu za likovne umjetnosti u Ateni
i keramiku u Jingdezhen Sanbao Ceramic Art Institute u NR Kini.
Kao samostalna umjetnica bavi se slikarstvom, keramikom, ilustracijom,
animiranim filmom i dizajnom uporabnih predmeta.
Članica je Udruženja likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti Hrvatske, Sekcije za keramiku,
porculan i staklo ulupuh-a, kao i Hrvatske zajednice samostalnih
umjetnika.
Od završetka studija intenzivno stvara i kontinuirano izlaže na
preko 25 samostalnih izložaba; Rijeka, Zagreb, Opatija, Zaprešić,
Sisak, Bjelovar, Đurđevac, Đakovo, Lepoglava, Dubrovnik, Krk,
Vrbnik, Szentendre, Pecs, kao i na brojnim skupnim izložbama
u zemlji i svijetu; Kanada, Čile, Italija, Argentina, Poljska, Tajvan,
sad, Velika Britanija, Bosna i Hercegovina.
Surađuje s Hrvatskom radiotelevizijom na izradi animiranih filmova
u glini.
Surađuje s nekoliko hrvatskih kazališta i kulturnih ustanova; hnk
u Zagrebu, hnk u Varaždinu, Dječje kazalište Žar ptica u Zagrebu,
Privatna umjetnička gimnazija u Zagrebu.
Ilustrirala je dvije dječje slikovnice na temu narodnih bajki i
izlagala ilustracije u Spomen-muzeju biskupa Josipa Jurja Strossmayera
u Đakovu.
Dizajnira i izrađuje umjetničku keramiku i uporabne predmete.
Njezini su radovi uvršteni u nekoliko stručnih publikacija; „Povijest moderne keramike u Hrvatskoj“, 1996.; „Suvremena keramika
u Hrvatskoj“, 1994.; „Izbor kritičarke keramika i staklo 1950.
– 1999.”, 2017.; „Krhotine govore - keramika stradala u potresu”,
Marina Baričević, 2020. godine.
Godine 2007. hrt u sklopu Programa za kulturu snima dokumentarni
film o umjetničkom stvaralaštvu Andree Bassi, a tz grada
Zagreba snima prilog o njenom radu
(https://www.youtube.com/watch?v=cNFbhG9M9N0).
Tijekom 2018. i 2019. godine sudjeluje u kazališnom projektu „Jelenovac”
i vodi likovnu radionicu namijenjenu populaciji starijoj
od 54 godine. Projekt je u potpunosti financiran iz Europskog
socijalnog fonda.
Andrea Bassi živi i radi u Zagrebu.
Kao samostalna umjetnica bavi se slikarstvom, keramikom, ilustracijom, animiranim filmom i dizajnom uporabnih predmeta.
Članica je Udruženja likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti Hrvatske, Sekcije za keramiku, porculan i staklo ulupuh-a, kao i Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika.
Od završetka studija intenzivno stvara i kontinuirano izlaže na preko 25 samostalnih izložaba; Rijeka, Zagreb, Opatija, Zaprešić, Sisak, Bjelovar, Đurđevac, Đakovo, Lepoglava, Dubrovnik, Krk, Vrbnik, Szentendre, Pecs, kao i na brojnim skupnim izložbama u zemlji i svijetu; Kanada, Čile, Italija, Argentina, Poljska, Tajvan, sad, Velika Britanija, Bosna i Hercegovina.
Surađuje s Hrvatskom radiotelevizijom na izradi animiranih filmova u glini.
Surađuje s nekoliko hrvatskih kazališta i kulturnih ustanova; hnk u Zagrebu, hnk u Varaždinu, Dječje kazalište Žar ptica u Zagrebu, Privatna umjetnička gimnazija u Zagrebu. Ilustrirala je dvije dječje slikovnice na temu narodnih bajki i izlagala ilustracije u Spomen-muzeju biskupa Josipa Jurja Strossmayera u Đakovu.
Dizajnira i izrađuje umjetničku keramiku i uporabne predmete. Njezini su radovi uvršteni u nekoliko stručnih publikacija; „Povijest moderne keramike u Hrvatskoj“, 1996.; „Suvremena keramika u Hrvatskoj“, 1994.; „Izbor kritičarke keramika i staklo 1950. – 1999.”, 2017.; „Krhotine govore - keramika stradala u potresu”, Marina Baričević, 2020. godine.
Godine 2007. hrt u sklopu Programa za kulturu snima dokumentarni film o umjetničkom stvaralaštvu Andree Bassi, a tz grada Zagreba snima prilog o njenom radu (https://www.youtube.com/watch?v=cNFbhG9M9N0). Tijekom 2018. i 2019. godine sudjeluje u kazališnom projektu „Jelenovac” i vodi likovnu radionicu namijenjenu populaciji starijoj od 54 godine. Projekt je u potpunosti financiran iz Europskog socijalnog fonda.
Andrea Bassi živi i radi u Zagrebu.
Andrea Bassi
bassi.keramika@gmail.com
NOSTALGIJA
Izložbu „Nostalgija” autorica je posvetila svojoj prijateljci Željki Fuček, s kojom je desetljećima tragala za idealnim.
Otkako formalno živimo u nestalnim vremenima pandemije, krize i sve veće neizvjesnosti koja je svaki aspekt života, još donedavno samorazumljivo siguran, normalan, učinila upravo suprotnim, pronalazimo različite načine kako se nositi s novim, izazovnim okolnostima. Umjetnici su posebno i u svakom smislu pogođeni ovakvim vremenima ograničenog stvaranja i nastupanja, a samo rijetki uistinu profitiraju od izolacije i u izolaciji, pa odmak od stvarnosti, bijeg od svakodnevice, kao i svaki oblik većeg iskoraka u umjetničku imaginaciju predstavlja spas. Ukoliko umjetnost kao takvu i bavljenje njome već ne smatramo određenom vrstom bijega od stvarnosti, tada povijest umjetnosti svakako nudi pregršt primjera eskapističkog odgovora na prilike izazovnih vremena; revolucija, rata ili velikih previranja, jednako kao i od neplodnih, uspavanih, neuzbudljivih vremena obilježenih monotonijom ili dosadom. Bijeg od sivila stvarnosti, bijeg od tuge ili jednoličnosti života likovne umjetnike nerijetko nadahne u pronalaženju neuobičajenih, egzotičnih, davno nestalih, utopijskih, fantastičnih motiva, a ponekad trajno obilježi neke od čuvenih slikarskih opusa (C. D. Friedrich, P. Gauguin) ili pak snažno opiše cijela umjetnička razdoblja (romantizam).Po svom likovnom izričaju i umjetničkom senzibilitetu, Andrea Bassi delikatno evocira romantičnu ideju koja joj, čini se, dolazi po naravi: „ja sam uvijek vezana uz tanke, nježne i razlistale forme sa živim, vedrim bojama, sa čipkom... volim te eterične stvari, prozračnost, kao i proljeće, ja sam majsko dijete.” Diplomirana slikarica, po vokaciji keramičarka, uobičajen je razvojni put kojeg je moguće pratiti još od hrvatskih slikara starijih generacija kod kojih bavljenje slikarstvom u manjoj ili većoj mjeri utječe na izražavanje u mediju keramike (keramoslikarstvo; O. Postružnik, E. Tomašević, Đ. Tiljak, A. Motika, K. Tompa i dr.). Kod A. Bassi, promjena métiera svakako govori o njezinim stvaralačkim težnjama i sklonostima („ja nemam potrebu za velikim formatom”), a dijelom joj je predodređena s obzirom da potječe iz ciglarske obitelji te keramiku smatra svojim nasljeđem. Ova izložba, znakovito naslovljena „Nostalgija”, izdvaja 34 keramička rada - slika na keramici koje na poseban način spajaju dvodimenzionalnost slike i bogatstvo bojanih, ocakljenih, pozlaćenih slojeva netipičnih za standardne slikarstve okvire čime predstavljaju logičnu, istovremeno svježu podlogu za autoričine eklektične likovne ideje i estetske standarde koje ostvaruje vrsnoćom koja je svojstvena samo iskusnoj zanatskoj praksi. U tehnološkom smislu, proces nastanka keramičke slike složen je i neizvjestan; započinje modeliranjem glinene ploče koja sušenjem i pečenjem postaje spremna za oslikavanje podglazirnim bojama i pigmentima otpornima na temperaturu. Po završetku slikanog sloja, nanosi se sloj bezbojne glazure i iznova peče na temperaturi od 1040˚C. Završni sloj čini pozlata koja se naknadno peče na nižoj temperaturi. Svaka faza izrade ima svoje specifičnosti te krajnji ishod uvelike ovisi o iskustvu rada s navedenim postupcima, bojama i materijalima, odnosno umjetničkoj imaginaciji i samoj razini majstorstva. U likovnom smislu, već prvi pogled na skupinu keramičkih slika manjih, uniformnih dimenzija otkriva zadanost koju diktiraju tehnologija i proces izrade. U pravilu, manji slikarski formati često će uvjetovati reducirane forme. Keramička slika integrira slikarske i elemente skulpture čime su proširene mogućnosti likovnog sadržaja, prvenstveno kolorističkim obogaćivanjem slikanog sloja, uz primjenu raznih efekata - tekstura, raznovrsnih otisaka i uzoraka u glinenom nositelju te apliciranju ručno modeliranih, plastičnih elemenata. Autorica ih skladno inkorporira u idealiziran mediteranski pejsaž s umjereno stiliziranim, katkad plošno izvedenim ženskim en face ili profilnim portretima, alegorijskim i životinjskim prikazima praćenim motivima reneansno-barokne arhitekture i ikonografije, jasno prizivajući klasične ili pak prepoznatljive suvremene slikarske uzore. Ukupni dojam arkadijske harmonije dodatno naglašava paleta toplih, zemljanih tonova; od gustih, zasićenih crvenih, koraljnih i terakota tonova, smirenih okera i smeđih, do prozračnosti pastelno-ružičastih te kontrasnih nebeskih i morskih modrih tonova. Nostalgični, idealizirani predjeli mašte materijaliziraju se posredstvom umjetničke ruke i postaju stvarni i dostupni. Trenuci njihove kreacije pružaju utočište umjetnici, a same slike u keramici trajno odražavaju njezinu nostalgičnu ideju o mogućnosti postojanja idealnoga svijeta. Emilija Balaban Otkako formalno živimo u nestalnim vremenima pandemije, krize i sve veće neizvjesnosti koja je svaki aspekt života, još donedavno samorazumljivo siguran, normalan, učinila upravo suprotnim, pronalazimo različite načine kako se nositi s novim, izazovnim okolnostima. Umjetnici su posebno i u svakom smislu pogođeni ovakvim vremenima ograničenog stvaranja i nastupanja, a samo rijetki uistinu profitiraju od izolacije i u izolaciji, pa odmak od stvarnosti, bijeg od svakodnevice, kao i svaki oblik većeg iskoraka u umjetničku imaginaciju predstavlja spas. Ukoliko umjetnost kao takvu i bavljenje njome već ne smatramo određenom vrstom bijega od stvarnosti, tada povijest umjetnosti svakako nudi pregršt primjera eskapističkog odgovora na prilike izazovnih vremena; revolucija, rata ili velikih previranja, jednako kao i od neplodnih, uspavanih, neuzbudljivih vremena obilježenih monotonijom ili dosadom. Bijeg od sivila stvarnosti, bijeg od tuge ili jednoličnosti života likovne umjetnike nerijetko nadahne u pronalaženju neuobičajenih, egzotičnih, davno nestalih, utopijskih, fantastičnih motiva, a ponekad trajno obilježi neke od čuvenih slikarskih opusa (C. D. Friedrich, P. Gauguin) ili pak snažno opiše cijela umjetnička razdoblja (romantizam). Literatura: • Branka Hlevnjak; Intervju s Andreom Bassi (ulupuh-ova Sekcija za keramiku), Hrvatsko slovo, 21. 11. 2014. • Marina Baričević; Povijest moderne keramike u Hrvatskoj, Školska knjiga, Zagreb, 1986.
