• 6

    Proin gravida nibh vel velit auctor aliquet. Aenean sollicitudin, lorem quis bibendum auctor, nisi elit consequat ipsum, nec sagittis sem nibh id elit. Duis sed odio sit amet nibh vulputate cursus a sit amet mauris. Morbi accuum velit.

Andrea Bassi

KERAMIKA


Rođena je 1962. godine u Rijeci. Diplomirala je slikarstvo 1985. godine na alu u Zagrebu u klasi profesora Vasilija J. Jordana. Specijalizirala je ikonopis na Fakultetu za likovne umjetnosti u Ateni i keramiku u Jingdezhen Sanbao Ceramic Art Institute u NR Kini.
Kao samostalna umjetnica bavi se slikarstvom, keramikom, ilustracijom, animiranim filmom i dizajnom uporabnih predmeta.
Članica je Udruženja likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti Hrvatske, Sekcije za keramiku, porculan i staklo ulupuh-a, kao i Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika.
Od završetka studija intenzivno stvara i kontinuirano izlaže na preko 25 samostalnih izložaba; Rijeka, Zagreb, Opatija, Zaprešić, Sisak, Bjelovar, Đurđevac, Đakovo, Lepoglava, Dubrovnik, Krk, Vrbnik, Szentendre, Pecs, kao i na brojnim skupnim izložbama u zemlji i svijetu; Kanada, Čile, Italija, Argentina, Poljska, Tajvan, sad, Velika Britanija, Bosna i Hercegovina.
Surađuje s Hrvatskom radiotelevizijom na izradi animiranih filmova u glini.
Surađuje s nekoliko hrvatskih kazališta i kulturnih ustanova; hnk u Zagrebu, hnk u Varaždinu, Dječje kazalište Žar ptica u Zagrebu, Privatna umjetnička gimnazija u Zagrebu. Ilustrirala je dvije dječje slikovnice na temu narodnih bajki i izlagala ilustracije u Spomen-muzeju biskupa Josipa Jurja Strossmayera u Đakovu.
Dizajnira i izrađuje umjetničku keramiku i uporabne predmete. Njezini su radovi uvršteni u nekoliko stručnih publikacija; „Povijest moderne keramike u Hrvatskoj“, 1996.; „Suvremena keramika u Hrvatskoj“, 1994.; „Izbor kritičarke keramika i staklo 1950. – 1999.”, 2017.; „Krhotine govore - keramika stradala u potresu”, Marina Baričević, 2020. godine.
Godine 2007. hrt u sklopu Programa za kulturu snima dokumentarni film o umjetničkom stvaralaštvu Andree Bassi, a tz grada Zagreba snima prilog o njenom radu (https://www.youtube.com/watch?v=cNFbhG9M9N0). Tijekom 2018. i 2019. godine sudjeluje u kazališnom projektu „Jelenovac” i vodi likovnu radionicu namijenjenu populaciji starijoj od 54 godine. Projekt je u potpunosti financiran iz Europskog socijalnog fonda.
Andrea Bassi živi i radi u Zagrebu.

Andrea Bassi

bassi.keramika@gmail.com

NOSTALGIJA

Izložbu „Nostalgija” autorica je posvetila svojoj prijateljci Željki Fuček, s kojom je desetljećima tragala za idealnim.

Otkako formalno živimo u nestalnim vremenima pandemije, krize i sve veće neizvjesnosti koja je svaki aspekt života, još donedavno samorazumljivo siguran, normalan, učinila upravo suprotnim, pronalazimo različite načine kako se nositi s novim, izazovnim okolnostima. Umjetnici su posebno i u svakom smislu pogođeni ovakvim vremenima ograničenog stvaranja i nastupanja, a samo rijetki uistinu profitiraju od izolacije i u izolaciji, pa odmak od stvarnosti, bijeg od svakodnevice, kao i svaki oblik većeg iskoraka u umjetničku imaginaciju predstavlja spas. Ukoliko umjetnost kao takvu i bavljenje njome već ne smatramo određenom vrstom bijega od stvarnosti, tada povijest umjetnosti svakako nudi pregršt primjera eskapističkog odgovora na prilike izazovnih vremena; revolucija, rata ili velikih previranja, jednako kao i od neplodnih, uspavanih, neuzbudljivih vremena obilježenih monotonijom ili dosadom. Bijeg od sivila stvarnosti, bijeg od tuge ili jednoličnosti života likovne umjetnike nerijetko nadahne u pronalaženju neuobičajenih, egzotičnih, davno nestalih, utopijskih, fantastičnih motiva, a ponekad trajno obilježi neke od čuvenih slikarskih opusa (C. D. Friedrich, P. Gauguin) ili pak snažno opiše cijela umjetnička razdoblja (romantizam).
Po svom likovnom izričaju i umjetničkom senzibilitetu, Andrea Bassi delikatno evocira romantičnu ideju koja joj, čini se, dolazi po naravi: „ja sam uvijek vezana uz tanke, nježne i razlistale forme sa živim, vedrim bojama, sa čipkom... volim te eterične stvari, prozračnost, kao i proljeće, ja sam majsko dijete.” Diplomirana slikarica, po vokaciji keramičarka, uobičajen je razvojni put kojeg je moguće pratiti još od hrvatskih slikara starijih generacija kod kojih bavljenje slikarstvom u manjoj ili većoj mjeri utječe na izražavanje u mediju keramike (keramoslikarstvo; O. Postružnik, E. Tomašević, Đ. Tiljak, A. Motika, K. Tompa i dr.). Kod A. Bassi, promjena métiera svakako govori o njezinim stvaralačkim težnjama i sklonostima („ja nemam potrebu za velikim formatom”), a dijelom joj je predodređena s obzirom da potječe iz ciglarske obitelji te keramiku smatra svojim nasljeđem. Ova izložba, znakovito naslovljena „Nostalgija”, izdvaja 34 keramička rada - slika na keramici koje na poseban način spajaju dvodimenzionalnost slike i bogatstvo bojanih, ocakljenih, pozlaćenih slojeva netipičnih za standardne slikarstve okvire čime predstavljaju logičnu, istovremeno svježu podlogu za autoričine eklektične likovne ideje i estetske standarde koje ostvaruje vrsnoćom koja je svojstvena samo iskusnoj zanatskoj praksi. U tehnološkom smislu, proces nastanka keramičke slike složen je i neizvjestan; započinje modeliranjem glinene ploče koja sušenjem i pečenjem postaje spremna za oslikavanje podglazirnim bojama i pigmentima otpornima na temperaturu. Po završetku slikanog sloja, nanosi se sloj bezbojne glazure i iznova peče na temperaturi od 1040˚C. Završni sloj čini pozlata koja se naknadno peče na nižoj temperaturi. Svaka faza izrade ima svoje specifičnosti te krajnji ishod uvelike ovisi o iskustvu rada s navedenim postupcima, bojama i materijalima, odnosno umjetničkoj imaginaciji i samoj razini majstorstva. U likovnom smislu, već prvi pogled na skupinu keramičkih slika manjih, uniformnih dimenzija otkriva zadanost koju diktiraju tehnologija i proces izrade. U pravilu, manji slikarski formati često će uvjetovati reducirane forme. Keramička slika integrira slikarske i elemente skulpture čime su proširene mogućnosti likovnog sadržaja, prvenstveno kolorističkim obogaćivanjem slikanog sloja, uz primjenu raznih efekata - tekstura, raznovrsnih otisaka i uzoraka u glinenom nositelju te apliciranju ručno modeliranih, plastičnih elemenata. Autorica ih skladno inkorporira u idealiziran mediteranski pejsaž s umjereno stiliziranim, katkad plošno izvedenim ženskim en face ili profilnim portretima, alegorijskim i životinjskim prikazima praćenim motivima reneansno-barokne arhitekture i ikonografije, jasno prizivajući klasične ili pak prepoznatljive suvremene slikarske uzore. Ukupni dojam arkadijske harmonije dodatno naglašava paleta toplih, zemljanih tonova; od gustih, zasićenih crvenih, koraljnih i terakota tonova, smirenih okera i smeđih, do prozračnosti pastelno-ružičastih te kontrasnih nebeskih i morskih modrih tonova. Nostalgični, idealizirani predjeli mašte materijaliziraju se posredstvom umjetničke ruke i postaju stvarni i dostupni. Trenuci njihove kreacije pružaju utočište umjetnici, a same slike u keramici trajno odražavaju njezinu nostalgičnu ideju o mogućnosti postojanja idealnoga svijeta. Emilija Balaban Otkako formalno živimo u nestalnim vremenima pandemije, krize i sve veće neizvjesnosti koja je svaki aspekt života, još donedavno samorazumljivo siguran, normalan, učinila upravo suprotnim, pronalazimo različite načine kako se nositi s novim, izazovnim okolnostima. Umjetnici su posebno i u svakom smislu pogođeni ovakvim vremenima ograničenog stvaranja i nastupanja, a samo rijetki uistinu profitiraju od izolacije i u izolaciji, pa odmak od stvarnosti, bijeg od svakodnevice, kao i svaki oblik većeg iskoraka u umjetničku imaginaciju predstavlja spas. Ukoliko umjetnost kao takvu i bavljenje njome već ne smatramo određenom vrstom bijega od stvarnosti, tada povijest umjetnosti svakako nudi pregršt primjera eskapističkog odgovora na prilike izazovnih vremena; revolucija, rata ili velikih previranja, jednako kao i od neplodnih, uspavanih, neuzbudljivih vremena obilježenih monotonijom ili dosadom. Bijeg od sivila stvarnosti, bijeg od tuge ili jednoličnosti života likovne umjetnike nerijetko nadahne u pronalaženju neuobičajenih, egzotičnih, davno nestalih, utopijskih, fantastičnih motiva, a ponekad trajno obilježi neke od čuvenih slikarskih opusa (C. D. Friedrich, P. Gauguin) ili pak snažno opiše cijela umjetnička razdoblja (romantizam). Literatura: • Branka Hlevnjak; Intervju s Andreom Bassi (ulupuh-ova Sekcija za keramiku), Hrvatsko slovo, 21. 11. 2014. • Marina Baričević; Povijest moderne keramike u Hrvatskoj, Školska knjiga, Zagreb, 1986.
08o26a2814-copy

ULUPUH likovna kritika